Kako su toga dana prvašići obrađivali književni tekst Ane Đokić „Život među tratinčicama i prijateljima“, nastava u prirodi, među prekrasnim tratinčicama, bila im je pravi doživljaj. Ležeći u travi, s čitankama u ruci, slova i riječi postajali su sve veseliji tako da čitanje nije predstavljalo nikakav problem.

      U današnje vrijeme sve više stručnjaka ukazuje na potrebu da djeca što više vremena provode u prirodi, stoga bi se i nastava trebala, što je više moguće, odvijati u prirodi. Naši prvašići potvrđuju tu teoriju jer, prema riječima njihove učiteljice Josipe Stanke Barbir, kad su u prirodi, puno su aktivniji i imaju veću moć zapažanja, nego kad se nastava odvija u učionici.