Osnovna škola Breznički Hum

     Učenici 6. razreda pobrinuli su se za kićenje bora u holu škole. Šarene lampice i ukrase upotpunili su ekološkim ukrasima od starih plastičnih čepova koje su sami izradili.

    Njegujući ekološke vrijednosti, šestaši su ovih blagdana odlučili djelovati humanitarno. Na poticaj razrednice i učiteljice njemačkog jezika čepove su, osim za izradu ukrasa, prikupljali i kako bi pomogli oboljelima od leukemije i limfoma. U sklopu nastave njemačkog jezika, govoreći o potrebi i načinima pomaganja u zajednici, učenici su prikupili dvije kutije plastičnih čepova koje su tijekom praznika predani Udruzi oboljelih od leukemije i limfoma (UOLL). Spomenuta Udruga provodi akciju "Plastičnim čepovima do skupih lijekova" s ciljem prikupljanja novca na ekološki prihvatljiv način. Prikupljeni novac koristi se u svrhe liječenja, omogućavanja boravka obitelji u blizini mjesta liječenja te financiranje potrebnih lijekova za oboljele od ovih teških bolesti.     

     Članice Kreativne radionice i njihova voditeljica pretvorile su otpisane knjige u zanimljive anđele i svijećnjake, a među prekrasne radove zalutao je i pokoji orašar, simbol Božića. Tim povodom članovi Novinarske skupine istražili su kako je orašar postao simbol Božića. Evo što su saznali.

Orašar je u prošlosti bio metalni alat za drobljenje oraha i drugih orašastih plodova i kao takav ima povijest dugu nekoliko stotina godina. Kasnije su orašari polako postajali dio brojnih domaćinstava jer se, prema njemačkom folkloru, vjerovalo da donose sreću obiteljima i štite njihov dom. Orašari su predstavljali snagu i moć te su kao takvi mogli štititi obitelj od zlih sila. Koristili su se tijekom svečanijih ručkova i večera, i to za desert. Naime, deserti su tada, u 13. stoljeću, obično uključivali grickanje lješnjaka i oraha, a za njihovo razbijanje trebala je naprava baš poput orašara. Kako su se lješnjaci i orasi skupljali tijekom jeseni, tradicionalno su se jeli tijekom zimskih mjeseci, a samim time orašar se počeo povezivati s blagdanima. Kasnije su se počeli izrađivati drveni orašari, i to u obliku ptica i drugih životinja, a tek u 17. stoljeću zadobili su oblik vojnika koji danas poznajemo.

     Običaje tijekom došašća istraživali su i naši najmlađi učenici, đaci-prvaci, koji su sa svojom učiteljicom Baricom Mlinarek na Blagdan sv. Lucije posijali pšenicu. Učiteljica im je otkrila da su se u prošlosti djeca darivala upravo na Sv. Luciju, kada se i sijala pšenica, što se zadržalo i do današnjih dana. Ispričala im je priču o Svetoj Obitelji s kojom je povezan običaj sijanja pšenice.

 Trudna Marija i Josip bježali su, naime, pred vojnicima, a na putu su naišli na težaka koji je u to vrijeme sijao pšenicu. Marija ga je zamolila da vojnicima, kada se pojave, kaže da su oni tim putem prošli kada je on sijao pšenicu. Dogodilo se to da je pšenica, dok je vojska stigla, čudesno izrasla, zbog čega je potjera prekinuta. Zato je pšenica simbol života i plodnosti.

  Po priču na temu Božića prvašići su pohitali u školsku knjižnicu gdje im je knjižničarka pročitala slikovnicu Sanje Pilić "Djed Mraz darove nosi". Slikovnica im se jako svidjela te su obećali, baš poput dječaka Jurice iz priče, sami napisati pismo Djedu Mrazu. Iz priče su naučili kako nije dobro biti sebičan te da u svojim željama uvijek trebaju biti skromni.